Stihovi I

Kao i vecina tinejdzera prolazila sam kroz fazu pisanja stihova. Danas sam nasla jednu davno zaboravljenu svesku s nekima od njih.
Afrodita, nadam se da volis poeziju i da neces biti prestrog kriticar. 🙂

Šta je život?
Dal’ smisao postoji u njemu?
Sve ono što uzme i daje,
zašto to i čemu?
——————–
I zivot ima svoju granicu
preko koje moras preci
kad stignes na svoju
poslednju stanicu.
—————–
Od rodjenja do smrti prelazis
rastojanje
i svestan si da u njemu ti
trajes,
a da li uopste vredi to
postojanje
ako posle njega zauvek
nestajes?
—————

Noc lazi, gorcine, suza.
Prisutnost sna i jave sto ostavlja trag
na nase buduce…
Moja ceznja da prigrlim te i otkrijem ti sve
govori mi da s tobom ne smem docekati
svanuce.
Zbog toga krijem ove zelje lude
i nagonim neznost i ljubav u razumu da se
guse
i prokleto mirno u lice ti bacam
grube reci bez milosti
bez duse.
Ti ne znas da nanoseci tebi bol
ja razdirem se kao zver u cijoj dusi
pakao se krije…
Nema i daleka, u bolu izgubljena
i ne slutis
da ova noc mnogo vise mene od
tebe pije.
—————
Plasim se svojih misli.
Koren im ne mogu pronaci.
Kuda ce me sve to odvesti?
————————–
Ubija me ova neizvesnost.
Snage u meni je veoma malo.
Ja ne znam sta ce biti sutra
i da li je za zivot ista preostalo?
——————————-
Dal’ neko moze gledati pretvaranje
pupoljka u ruzu, a da pri tom
ne oseti ni najmanji treptaj u dusi?
———————————

Noću, u tišini rodi se kapljica
bezbojna, hladna i sveža.
Zatim druga, potpuno ista.
Nesvesno osluškujes kako se rastaču.
Ne vidiš, al’ osećaš da ih je sve više.
Hladno ti je…Drhtiš…
Sklapaš oči, stežes grudi. Uzalud…
Osećaš pljusak po telu. Šiba te, grčiš se.
Ne smeš da priznaš, a bol se već razlio po noći.

———–
Tesko je ne znati put kojim trebas ici,
a ceo zivot zavisi ti od toga da li smes
ostati ili moras otici?
———–
Ti nisi sa mnom, a ja ne mogu
da shvatim to što biva. Svako
pitanje i odgovor samo je nova antinomija.

————-
I ja ceznem za strascu, vatrom i
milinom,
jer božanstvo nisam, niti sjena.
Obavijena zelim biti neznoscu i ljudskom
toplinom
kao svaka zena.
———-
Ti misliš da o meni sve znaš,
da si me najbolje od svih otkrio.
Ali, ne slutiš koliko se varaš
i da si se baš ti najviše prevario.


6 responses to “Stihovi I

  1. Sajno ! 🙂
    Bez sumnje ,moc da zagrebes povrsinsko i udubis se u sustinsko,vec tada je bila veoma izrazena !
    Hvala ti draga Sofija ! 🙂
    Divno je da si sacuvala svoje radove iz mladosti.Oni pomazu da se iz trenutne perspektive uoci nit,ona sustinska nit ,koja prozima cijelo nase bice i daje potpuni smisao redosljedu dogadanja ,kao i svrhu svih izazova sa kojim smo se susretali.

    Hvala jos jednom sto si se potrudila . 🙂

    Like

  2. Hvala i tebi na odgovoru. Ta sveska je bila u potpunosti zaboravljena i zapostavljena u moj biblioteci. Tek kada sam trazila jednu knjigu ona je iskrsla. Nisam je namerno cuvala, ali se ona izgleda sama sacuvala 🙂 i prijatno me iznenadila jer me je podsetila na jedno znacajno razdoblje moga zivota.
    Delimo isto misljenje da se u svemu nazire kontinuitet razvoja smisla. Sve sto nam se desavalo ili desava, desava se s razlogom. Toga cesto nismo svesni u vreme zbivanja vec mnogo kasnije ili s neke vise stepenice zivota.
    Molim.
    Bilo mi je zadovoljstvo. 🙂

    Like

  3. super suuuuuu!!! like,like big like! 🙂 🙂

    Like

  4. 🙂 Hvala Jovana na tako sarmantnoj pohvali. 🙂

    Like

  5. Procitacu ih jos nekoliko puta, i citirati sigurno, jer su stvrano divni i tako zreli.
    posmatram danasnje klince, oni uce u skoli religiju i bave se tim pitanjima, tj, vise su okupirani tim razmisljanjima nego ja dok sam bila dete. Mi nazalost nismo ucili u skoli … Ja sam mnogo kasnije pocela da citam i da se interesujem o tome…ali cini mi se da dansnju decu bas to podstice na takva razmisljanja… ovde mislim na nase postojanje i zivot uopste kao i smrt, poslednju stanicu…
    puno pozdrava

    Like

    • Hvala Sarah. Ja nisam religiozna u klasicnom smislu te reci. Moji roditelji takodje nisu bili religiozni. U mestu u kojem sam odrasla cak nije ni bilo srpske crkve. Bila je samo jedna stara nemacka cije je dvoriste sluzilo kao nogometno igraliste.

      Naravno, u skoli se nije ucila religija. Ali iz nekog razloga sam jos kao dete imala neobicne momente i dozivljaje. Isto tako sam bila opsednuta bajkama. Sada znam da se u njima kao i mitologiji kriju simboli kolektivnog nesvesnog.

      Isto tako znam da sam kroz sve ove godine intenzivnog traganja shvatila da smo mi ili nasa svest fascinantni. Zato osecam snaznu potrebu da to podelim s ljudima i ukazem im da nasi zivoti imaju mnogo vise vrednosti i smisla nego sto to na prvi pogled izgleda.
      Ti takodje imas puno pozdrava!

      Like

Leave a reply to sofija6 Cancel reply